Sjećanja naše dušeOno što nam nehipnotička regresija može pružiti je pregled prošlih života do detalja koje sami želimo vidjeti, no te životne priče koje gledamo nisu toliko bitne u smislu što smo bili, koliko je značajno to iskustvo same duše, modeli ponašanja, reakcije, razmišljanja, postupci, događaji koji su uvjetovani tuđim odlukama, a tiču se nas, naši potezi prema drugima i na kraju kakav nam je osjećaj ispunjenosti tog života, jesmo li izvršili zadatak potpuno, djelomično ili ga prenijeli dalje, u neki kasniji život. 
Način na koji doživljavamo viđenje prošlog života izgleda kao da maštamo. S obzirom da smo svega svjesni, nije neobično da se tako osjećamo, no često puta se nađemo u takvim životnim pričama koje baš i ne bi željeli maštati da to stvarno svjesno biramo. Nehipnotička regresija je čisto sjećanje duše nečega već doživljenog, a sve se pojavljuje u tom obliku zato što su svijest i podsvijest izjednačeni, neki to nazivaju prošireno stanje svijesti, no to je ipak nešto dublje.
U regresiju se treba upustiti kada imamo probleme koje ne možemo ni na koji način riješiti, kada su u nas usađeni strahovi koje si ne možemo na normalan način objasniti, kada nas muče pitanja poslovnog ili ljubavnog neuspjeha, intenzivnih zdravstvenih problema i kada želimo raditi na sebi u smislu duhovnog izgrađivanja. Zapravo je regresija preporučljiva svakome tko traži odgovor više, jer ćemo putem nje saznati puno više o stazama kojima je kročila naša duša, o njenim iskustvima i svemu što smo donijeli sa sobom u ovaj život. Uvid u prošle živote nam može skratiti put u rješavanju karmičkih repova koje vučemo za sobom. Ako vidimo što je bio osnovni problem u prošlom životu, pa još ako nađemo neke paralele sa sadašnjim životom i shvatimo da možda ponavljamo neke greške, to možemo puno brže početi mijenjati kada vidimo gdje su korijeni svega toga.
Najzanimljiviji dio regresije je iskustvo smrti. Iako mnogima zvuči zastrašujuće, zapravo je to najmanje zastrašujuće od svega. Svatko tko je prošao kroz vlastitu smrt u nekom životu izjavio je da je to nešto prekrasno, najljepši mogući osjećaj koji se ni sa čim ne može usporediti. Energija, mir, zadovoljstvo i osjećaj kako je to nešto sasvim prirodno nam govori da smrt uopće nije nešto strašno. Zapravo, baš dok to proživljavamo postajemo svjesni svoje besmrtnosti, saznajemo da ne postoji kraj nego da je sve to pretapanje iz jednog života u drugi, dokle god je potrebno. Naša duša se razvija korak po korak, a takvih koraka može biti jako puno u obliku raznih života. Ona ima zadatak savladati određene lekcije i sve dok u potpunosti ne savladamo jednu, nema prelaska na drugu.
Neki životi su važniji za sadašnji život, neki su manje važni, no svi skupa tvore cjelinu koja pokazuje gdje smo i za čim tragamo. Najvažnije je ono što smo odabrali rješavati u ovom životu, iz tog područja bi trebali izvući sve što je već doživljeno i na taj način odrediti kako najbolje kreirati svoje buduće poteze. |
Regresija